Privatna molitva uz dopuštenje crkvene vlasti.
Molitva za proglašenje blaženim
Vlč. Ante Dujlovića
Svemogući vječni Bože,
ponizno Te molim uzdigni
na čast oltara svećenika Antu,
koji je iz ljubavi prema Tebi,
ne štedeći vlastiti život,
gorljivo služio bližnjima
u potrebama i tako im pokazivao
Tvoju milost i vodio ih k Tebi.
Učini da na njegov zagovor
dobijem milost ….. za koju
Te srdačno molim. Amen.
O primljenim milostima po zagovoru svećenika Ante Dujlovića
molimo obavijestiti biskupiju u Banja Luci.
ul. Kralja Petra I 80
78000 Banja Luka
vlč. Anto Dujlović
mučenik, kandidat oltara
Anto Dujović rođan je 26.6.1914. u zaseoku Ružići, župa Ivanjska kod Banje Luke, u skromnoj
zemljoradničkoj hrvatskoj obiteliji kao dvadeset treće dijete, sin Lovre i njegove supruge Ane,
r. Sušilo. Godine 1928. stupio je u Sjemenište u Travniku, gdje je 1935. položio maturu. Studij
teologije započeo je 1935. u Bogosloviji u Sarajevu. Kao klerik vrlo je savjesno izvršavao sve svoje
obveze. Bio je kolegijalan i obziran prema svojim kolegama. Večerima je, iz vlastite pobožnosti
često obavljao sat klanjanja Presvetom Sakramentu. Zaređen je u travnju 1939. (subđakonat 16.
travnja, đakonat 23. travnja, a prezbiterat 30. travnja). Svoju Mladu misu vlč. Anto slavio je 23
srpnja 1939. u svojoj rodnoj župi Ivanjska kod Banje Luke u nazočnosti svojih najbližih. Otac mu je
tada već imao 82 godine. Na sličici, uspomeni na Mladu misu vlč. Ante je dao napisati rječi sv.
Petra: „Gospodine, Ti imaš riječi života vječnoga“. U ljetu 1940. Završio je studij teologije
u Sarajevu. Te godine, 3. srpnja banjolučki biskup Jozo Garić poslao je mladog svećenika vlč. Antu
na njegovu prvu župu u poljsko selo Gumjera u okrugu Prnjavor u tadašnjoj Jugoskaviji. Ipak se
župljani nisu dugo veselili svom dragom župniku. Bilo je vrijeme Drugog svjetskog rata, i smrt je
uzimala bogatu žetvu u ovoj zemlji. U brizi za sudbinu svećenika banjolučki je biskup u rujnu
- Izdao dekret koji je svećenike oslobodio župničkih obveza u župama. Svećenici su napuštali
teren, kojim su vladali nacjonalistički četnici i komunistički partizani. Vlč. Anto ostao je tada sa
svojim župljanima i rekao: „Duše i ovce svoje neću napustiti i rado ću za njih žrtvovati svoj mladi
život“. Stanovao je u selu Gumjera, a 1943. opsluživao je čak osam župa u kojima nije bilo
svećenika. Zbog svoje vjernosti Bogu, Crkvi i čovjeku, u herojskoj obrani morala, vlč. Ante, danas
kandidat oltara, na okrutan je način ubijen. Ubojice su mu zadale više ubodnih rana nožem, slomili
mu ruke, puškom su ispalili dva metka u glavu i jedan u prsa. Poginuo je kao mučenik 11. srpnja - u Gumjeri, a tamo je pokopan 13. srpnja 1943. na župnom groblju. Župljani Gumjere su
- otišli u Poljsku, a danas žive u biskupiji Legnica.